Svjetska zdravstvena organizacija 2018. je godine uvrstila Gaming disorder u 11. reviziju Međunarodne klasifikacije bolesti i srodnih zdravstvenih problema. Time je ovaj poremećaj službeno priznat kao bolest te klasifikacijski smješten u područje bolesti ovisnosti. Navedena dijagnoza, dakle, odnosi se samo na patološko igranje videoigara, a ne na internet kao takav.
Da bismo mogli govoriti o ovom poremećaju, trebaju biti zadovoljena tri kriterija:
gubitak kontrole nad igranjem videoigara,
prioritet dan igranju videoigara nad ostalim aktivnostima do razine da ono postaje važnije od drugih interesa i dnevnih obveza te
nastavljanje ili pogoršavanje ponašanja vezanog uz igranje videoigara unatoč pojavi negativnih posljedica.
Ponašanje mora biti dovoljno ozbiljno te rezultirati oštećenjem u osobnom, obiteljskom, socijalnom, edukacijskom, radnom ili drugim vidovima funkcioniranja osobe u periodu od najmanje 12 mjeseci.
Simptomi na koje se osobe s ovim problemom žale mogu biti:
Gubitak kontrole nad vremenom provedenim za internetom
Osjećaj da je „virtualni život“ preuzeo kontrolu, da nismo slobodni
Kompulzivna uporaba interneta (unutarnji osjećaje prisile)
Sve češće i dulje korištenje interneta i uporaba sadržaja sve jačeg podražajnog potencijala
Pojava žudnje, napetosti, nemira, impulzivnosti, tjeskobe i dr. kada ne možemo do interneta
Zakazivanje u školi ili na poslu
Narušavanje socijalnih odnosa, naročito unutar obitelji
Socijalna izolacija
Promjene raspoloženja i ponašanja
Zanemarivanje alternativnih zadovoljstava ili interesa
Uporaba interneta u situacijama kada to nije prikladno
Neuspješno održavanje obećanja da će doći do promjene ponašanja, sebi i drugima
Osjećaj krivnje
Iznerviranost tuđim opaskama vezano uz potrebu smanjenja uporabe interneta
Uporaba interneta kao dominanta aktivnost u životu
Zamjena dana i noći
Zapostavljanje higijene
Zanemarivanje adekvatnog unosa hrane i tekućine
Pojava različitih senzacija u šaci (sindrom karpalnog kanala, tzv. „computer disease“) i drugih tegoba uzrokovanih dugotrajnim sjedenjem
Nastavak uporabe unatoč negativnim posljedicama
I dr…
Iako će u neslužbenim razgovorima gotovo svaki sugovornik reći kako poznaje nekoga tko stalno „visi“ na internetu (najčešće upravo videoigrama) i potrebna mu je pomoć, malo je onih koji se odlučuju na liječenje. Razloge za to možemo tražiti u nedostatku informiranosti, neprepoznavanju problema, strahu od stigmatizacije, općoj društvenoj prihvaćenosti takvog ponašanja, kao i razvoju posljedica koje su na prvi pogled manje uočljive od primjerice onih kod „klasičnih“ ovisnosti poput one o duhanu, alkoholu, drogama, lijekovima, pa čak i kockanju/klađenju.
Posebnost ove ovisnosti leži u činjenici što je internet postao sastavnim dijelom suvremenog funkcioniranja, pa za razliku od drugih tipova ovisnosti gdje inzistiramo na potpunoj apstinenciji, savjetovanje nekoga tko svoj „kruh“ zarađuje za računalom da ga više nikada ne upali nije moguće. Međutim, kod prekomjerne (patološke) uporabe sadržaja koje za osobu ne da nemaju nikakvu pozitivnu vrijednost, već pokazuju štetan učinak, ostaje na snazi inzistiranje na apstinenciji.
Naša dnevna bolnica za ovisnost o internetu i videoigrama otvorena je za sve kojima je potrebna pomoć i podrška u borbi s ovom ovisnošću. Evo kako se uključiti i što očekivati:
Obavijestite svog liječnika obiteljske medicine
Dogovorite indikacijski razgovor putem jedinice centralnog naručivanja, telefonom, e-poštom ili osobno
Dođite na indikacijski razgovor gdje ćete dobiti potrebne informacije i dogovoriti daljnje liječenje
Po obavljenom indikacijskom razgovoru vjerojatno ćete biti uključeni u grupu dnevne bolnice
Trajanje dnevne bolnice je najčešće do tri mjeseca, svakim radnim danom u jutarnjim satima
Uz program dnevne bolnice bolesnici se sa svojim bližnjima uključuju u višeobiteljsku grupnu psihoterapiju
Po završetku programa predviđa se nastavak liječenja putem obiteljske terapije jednom tjedno i ambulantnog praćenja prema individualnim potrebama
Za ovaj će Vam proces trebati tri uputnice – za prvi pregled, za dnevnu bolnicu te za nastavak liječenja
Program se prilagođava potrebama bolesnika
Aktivnosti dnevne bolnice su:
Psihoedukacija kroz predavanja, radionice i vježbe
Grupni psihoterapijski rad
Grupe podrške sa starijim apstinentima
Individualni razgovori sa terapeutom
Uključenje obitelji u proces uspostave i održavanja apstinencije (eventualno kontrolirane uporabe)
